"I onda ga nakon toliko dugo vremena pogledam u oči, i shvatim da to više nije on. Da to više nisu oči zbog kojih su nekada klecala koljena."

"Nasa pamćenja su kao zamrzivač. Znaš kako izgleda hrana koja je predugo zaleđena? Na početku je tvrda, bez ukusa i mirisa. Čim je staviš na vatru počinje da dobija boju i ispunjava kuhinju svojim mirisom. Tako i tužne uspomene, drijemaju godinama, čitav jedan život u nekoj od bezbrojnih šupljina naše memorije. Onda se, jednog dana, vrate na površinu i bol koji ih je pratio ponovo se javlja."

"

Sad te se samo rijetko sjetim, prolaze dani, vrijeme leti, kako se poruše sni, a isto smo sanjali.

Sad te se samo rijetko sjetim, gdje li si zimi, gdje si ljeti, već je hladno, ruke mi zgrij.

"